24. prosinca 2016. godine spisateljica Tatjana Udović uručila je svoj najnoviji roman „Triesduja 2. dio“ pjevaču Draženu Turini-Šajeti, koji se i sam našao kao jedan od aktera u navedenom romanu.
Naime, u romanu „Triesduja 2. dio“ koji se bavi problematikom mladih dokumentirajući događaje iz prijevoznog sredstva, autobusa broj 32, koji prevozi srednjoškolce prema i iz njihovih škola u Opatiji, našle su se i zvijezde čakavske estradne scene kao što su Koktelsi, Mario Lipovšek, Alen Vitasović pa i sam Šajeta Pojavljivanjem tih likova u romanu, autorica se dotakla čakavske glazbene scene, karakteristične za kulturu primorskoga kraja, u kojemu se odvija radnja samoga romana. S obzirom da jezik čuva kulturu, a čakavština jest jezik kojim se govori na području Primorsko-goranske županije, čakavska glazbena scena nije mogla biti izuzeta.
Kako se Šajeta pojavljuje u novoj Triesduji možete pročitati u sljedećim odlomcima iz romana:

– Domislili su se da je Šajo (Dražen Turina-Šajeta) sigurno upoznat s brojnim dogodovštinama iz triesduje, iz vremena kada je on išao u školu. Jer ipak, Šajo je Opatijac.
A, kantautor?!
Ma daaa… Pa, znaš Šaju!
Da, da… Njega svi znaju!
– I onda?
– Onda su zvali Šaju da dođe u školu i ispriča nekoliko svojih dogodovština.
– I, stvarno je došao?! – Nikolino lice isijavalo je iznenađenjem.
– Da, za 15 minuta! Samo se spustio biciklom.
Spustio?
Da, on živi, pričao nam je, na ogromnooooj uzbrdici.
Ma da?
Tako je rek’o.
– I??
– Šajo je ispričao kako se on vozio triesdujom od Opatije prema Rijeci, jer išao je u metalnu školu. I da je uvijek u triesduji bio nekakav cirkus.
– ??
– Kaže da je on čak povijesni svjedok…
– Kako?
Zašto?
– Kaže da su nekada u autobusima obavezno bili kondukteri koji su imali posebno sjedalo i naplaćivali putnicima karte. A onda, uveli su aparate za cvikanje karti, a to mjesto za konduktera je u autobusu, još neko vrijeme, ostalo. I onda, kaže da su se oni najdomišljatiji dosjetili, pa ondje sjeli i ljudima naplaćivali karte. Zamisli?!
Hahahahaha!
– Da, ali su na kraju svi završili na policiji…
Ive, koji se vidljivo pravio važan, koji je bio i sveznalica po pitanju fiktivnog i stvarnog svijeta, odlučio je onako usputno dobaciti:
– To si fino možete „izguglati“ – rekao je i trzajem glave tobože zabacio neki čuperak u stranu.
– Što? – nikome sad ništa nije bilo jasno.
– Pa tu anegdotu od Šaje, točnije kako ju on prepričava – pažnja svih bila je usmjerena na Ivi.
– Kako to misliš?
– Odi si fino na „Google“ i utipkaj: Šajo + triesduja, klikni na „Videos“ i pogledaj snimku.
– Čovječe! – Nikola je bio fasciniran Ivinim znanjem i smjernicama.
A Laj je pak „uletio“ sa:
– Daj link!
Ive, fino gledajući ptičice u zraku, mrtav-hladan je odgovorio:
– http://www.youtube.com/watch?v=jJ1eT6Dm2yo.

(…)

– Laj, sjećaš se ti pjesme koju su cure napisale?
Da, to je bilo isto dobro!
Što? – nastavljao je ipak s pitanjima Nikola.
– Došle su cure iz novinarske grupe… – započeo je prepričavati Laj – da će sa Šajom napraviti intervju. I dok su ga dvije intervjuirale s diktafonom u ruci, ova treća je, sa strane, pisala o Šaji pjesmu. Naravno, nije željela da to itko vidi, pa je papir stiskala uzase, ali onda se zaletio Ive i otrgnuo joj papir iz ruke.
Heeeeee – smješkao se Ive.
– I, debeli je na sav glas stao čitati.
Kako je išla pjesma?
– Silvano, daj ti, bolje znaš, jer je na čakavštini – Silvanu se obratio Laj.

Silvano se počeo prisjećati, pa stao poput velikog romantičara govoriti stihove:
– Na brege, v Opatije gore
Živeje tip ki ima oči kot najplaveje more.
Tip ki sklada va konobe
Od jutra pak se do zore…

– Hahaha! – smijali su se jedni.
Baš dobro!
Fora! – zaključivalisu drugi.

– A cura se crvenila od neugode!
– Da, a najboji je bil moj stih na kraje! Hahaha! – ubacio se Silvano koji je tada bio zapaprio situaciju.
Kako?
Zašto tvoj stih?
– Haha! – smijao se Silvano vlastitoj domišljatosti.
– Doletio je on… – nastavio je prepričavati Laj pokazujući prstom u Silvana koji se i dalje smijao sam sa sobom – … i, dok se ova i dalje crvenila i vrištala, glasno, da ga svi mogu čuti, joj se obratio u rimi:
– A ti biš otela rada
Imet tega opatijskega komada!

– Uuuuuuuuu!
Aaaaaa!
Koji sraaam!!

– I šta je bilo na kraju?!
– Šajo joj je zapjevao:
Bjonda Lovranka
Ča va me si se namurala?!

– Ajmeeeeeeeee!!
To će se prepričavat po školi, ej!
Mislim da će se godinama pričat o tome!

Tags:

Categories:

No responses yet

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Podržite rad udruge
Ukoliko želite podržati rad Udruge za kulturu “Ča?” dobrovoljnim prilogom, račun za donacije je:
IBAN: HR1423600001102260006
Udruga za kulturu “Ča?”
Marinići 94a, 51216 Viškovo
OIB:  84346450835
UDRUGA ZA KULTURU "Ča?"
Internet stranicu ponosno izradio TJstudio | Hosting usluge osigurao Studio4web | Trenutni broj posjeta: good hits