• NAJNOVIJE INFORMACIJE MOŽETE PRATITI I NA TatjanaUdovic.com
  • Triesduja 2. dio uručena Šajeti

    Triesduja 2. dio uručena Šajeti

    24. prosinca 2016. godine spisateljica Tatjana Udović uručila je svoj najnoviji roman „Triesduja 2. dio“ pjevaču Draženu Turini-Šajeti, koji se i sam našao kao jedan od aktera u navedenom romanu.
    Naime, u romanu „Triesduja 2. dio“ koji se bavi problematikom mladih dokumentirajući događaje iz prijevoznog sredstva, autobusa broj 32, koji prevozi srednjoškolce prema i iz njihovih škola u Opatiji, našle su se i zvijezde čakavske estradne scene kao što su Koktelsi, Mario Lipovšek, Alen Vitasović pa i sam Šajeta Pojavljivanjem tih likova u romanu, autorica se dotakla čakavske glazbene scene, karakteristične za kulturu primorskoga kraja, u kojemu se odvija radnja samoga romana. S obzirom da jezik čuva kulturu, a čakavština jest jezik kojim se govori na području Primorsko-goranske županije, čakavska glazbena scena nije mogla biti izuzeta.
    Kako se Šajeta pojavljuje u novoj Triesduji možete pročitati u sljedećim odlomcima iz romana:

    - Domislili su se da je Šajo (Dražen Turina-Šajeta) sigurno upoznat s brojnim dogodovštinama iz triesduje, iz vremena kada je on išao u školu. Jer ipak, Šajo je Opatijac.
    A, kantautor?!
    Ma daaa… Pa, znaš Šaju!
    Da, da… Njega svi znaju!
    - I onda?
    - Onda su zvali Šaju da dođe u školu i ispriča nekoliko svojih dogodovština.
    - I, stvarno je došao?! – Nikolino lice isijavalo je iznenađenjem.
    - Da, za 15 minuta! Samo se spustio biciklom.
    Spustio?
    Da, on živi, pričao nam je, na ogromnooooj uzbrdici.
    Ma da?
    Tako je rek’o.
    - I??
    - Šajo je ispričao kako se on vozio triesdujom od Opatije prema Rijeci, jer išao je u metalnu školu. I da je uvijek u triesduji bio nekakav cirkus.
    - ??
    - Kaže da je on čak povijesni svjedok…
    - Kako?
    Zašto?
    - Kaže da su nekada u autobusima obavezno bili kondukteri koji su imali posebno sjedalo i naplaćivali putnicima karte. A onda, uveli su aparate za cvikanje karti, a to mjesto za konduktera je u autobusu, još neko vrijeme, ostalo. I onda, kaže da su se oni najdomišljatiji dosjetili, pa ondje sjeli i ljudima naplaćivali karte. Zamisli?!
    Hahahahaha!
    - Da, ali su na kraju svi završili na policiji…
    Ive, koji se vidljivo pravio važan, koji je bio i sveznalica po pitanju fiktivnog i stvarnog svijeta, odlučio je onako usputno dobaciti:
    - To si fino možete „izguglati“ – rekao je i trzajem glave tobože zabacio neki čuperak u stranu.
    - Što? – nikome sad ništa nije bilo jasno.
    - Pa tu anegdotu od Šaje, točnije kako ju on prepričava – pažnja svih bila je usmjerena na Ivi.
    - Kako to misliš?
    - Odi si fino na „Google“ i utipkaj: Šajo + triesduja, klikni na „Videos“ i pogledaj snimku.
    - Čovječe! – Nikola je bio fasciniran Ivinim znanjem i smjernicama.
    A Laj je pak „uletio“ sa:
    - Daj link!
    Ive, fino gledajući ptičice u zraku, mrtav-hladan je odgovorio:
    - http://www.youtube.com/watch?v=jJ1eT6Dm2yo.

    (…)

    - Laj, sjećaš se ti pjesme koju su cure napisale?
    Da, to je bilo isto dobro!
    Što? – nastavljao je ipak s pitanjima Nikola.
    - Došle su cure iz novinarske grupe… – započeo je prepričavati Laj – da će sa Šajom napraviti intervju. I dok su ga dvije intervjuirale s diktafonom u ruci, ova treća je, sa strane, pisala o Šaji pjesmu. Naravno, nije željela da to itko vidi, pa je papir stiskala uzase, ali onda se zaletio Ive i otrgnuo joj papir iz ruke.
    Heeeeee – smješkao se Ive.
    - I, debeli je na sav glas stao čitati.
    Kako je išla pjesma?
    - Silvano, daj ti, bolje znaš, jer je na čakavštini – Silvanu se obratio Laj.

    Silvano se počeo prisjećati, pa stao poput velikog romantičara govoriti stihove:
    - Na brege, v Opatije gore
    Živeje tip ki ima oči kot najplaveje more.
    Tip ki sklada va konobe
    Od jutra pak se do zore…

    - Hahaha! – smijali su se jedni.
    Baš dobro!
    Fora! – zaključivalisu drugi.

    - A cura se crvenila od neugode!
    - Da, a najboji je bil moj stih na kraje! Hahaha! – ubacio se Silvano koji je tada bio zapaprio situaciju.
    Kako?
    Zašto tvoj stih?
    - Haha! – smijao se Silvano vlastitoj domišljatosti.
    - Doletio je on… – nastavio je prepričavati Laj pokazujući prstom u Silvana koji se i dalje smijao sam sa sobom – … i, dok se ova i dalje crvenila i vrištala, glasno, da ga svi mogu čuti, joj se obratio u rimi:
    - A ti biš otela rada
    Imet tega opatijskega komada!

    - Uuuuuuuuu!
    Aaaaaa!
    Koji sraaam!!

    - I šta je bilo na kraju?!
    - Šajo joj je zapjevao:
    Bjonda Lovranka
    Ča va me si se namurala?!

    - Ajmeeeeeeeee!!
    To će se prepričavat po školi, ej!
    Mislim da će se godinama pričat o tome!

    Nema komentara

    Ostavite komentar